Drevni kaštel
Dobrinj dobio je lijepo ime hrvatskoga korijena od lijepe riječi
dobar. Pa ako je uspon čovjeka nikao iz vode (a voda je i more),
a čovjekova civilizacija izrasla iz pšenice i vode, onda je dobra
priroda dobrom i slikovitom Dobrinju, kao središtu zajedničke
slike s pripadajućih mu dvadeset i jedno različito naslikano naselje,
dalo čovjeku možda najvrijednija bogatstva - plodnu zemlju i raskošno
more; zelenu i modru ravnicu s blagom klimom i izdašnim suncem,
s prirodnim ljepotama i zdravom te čistom okolicom.
A dobrinjski modri i zeleni biseri: turističko i pomorsko Šilo,
s drevnom lučicom, bogatom turističkom ponudom , autokampom ,
čistim morem i šljunčanim plažama.
Živopisna Uvala Soline, postojbina predromanskih solana, oaza
mira, ljepote i zdravlja, obrubljena "živim" razglednicama:
Klimnom (marina, morska i suha, autokamp, bogata gastronomska
ponuda...), Solinama i Čižićama (Čisto i toplo more, ljekovito
blato, ljekovito blato za lječenje kostobolja); kamenite starinske
Rudine (s turistima nadasve privlačnom Vitezićevom špiljom "Biserujka").
Stara naselja Kras, Gabonjin, Gostinjac, Polje, Hlapa, Sužan...
(s brojnim povijesnim i kultorološkim znamenitostima) - samo su
uvjerljivi prirodni predlošci dobrinjskoj turističkoj poruci:
zdrava priroda za zdrav duh u zdravu tijelu.