|
|
|
U
davna (ali i ne tako davno prošla!) vremena, stanovništvo Dobrinjštine-
kao i ostala stanovništva ovoga podneblja- hranilo se "zdravo
i domaće", dijelom zbog geografske uvjetovanosti, dijelom
zbog siromaštva koje nije dopuštalo obilatiju trpezu. Na dnevnome
|
meniju običnog seoskog
domaćinstva našlo bi se ono čega je u ovome kraju ipak bilo u
izobilju-kuhani krumpir, broskva i blitva za ručak, "palenta
so mlikon" za večeru.
Žvacet i šurlice i danas možete probati u pojedinim restoranima
Dobrinjštine, posebno u restoranu "Zora" u samome Dobrinju,
kojem su upravo šurlice i žvacet "zaštitni znakovi". |
No, postojale
su prilike kad se ipak bacalo "oprez u vjetar" i prepuštalo
gurmanskim užicima. Tako se za svetkovine poput Božića i Uskrsa
prema nepisanom pravilu na stolu morao naći žvacet (gulaš od ovčerine)
ali gulaš od peteha i makaruni (tjestenina specifičnog oblika),
rijeđe šurlice (također vrsta tjestenine). U tim posebnim prilikama
peklo se poseban kolač presnoc, izrađen od svježeg ovčjeg sira,
a sveprisutna pogača ukrašavala je svečane trpeze i na Dobrinjštini.
|
|
Žvacet i šurlice i danas
možete probati u pojedinim restoranima Dobrinjštine, posebno u
restoranu "Zora" u samome Dobrinju, kojem su upravo
šurlice i žvacet "zaštitni znakovi". |
|
|
|
