|
|
ŠILO
|
Šilo,
turistički centar Dobrinjštine, tipično je primorsko
pitoreskno mjesto namijenjeno onima koji traže odmor
daleko od prave ljetne vreve. Iako postankom jedno od
najmlađih mjesta Dobrinjštine, značenje mu se širi i
izvan turističke domene; upravo je u Šilu 19. veljače
1905. godine osnovano "Krčko parobrodarsko društvo"
koje je kupilo parobrod "Dinko Vitezić"; 1.
lipnja 1905. "Dinko Vitezić" zaplovio je prema
Crikvenici, što je označilo početke linije Šilo - Vrbnik
- Crikvenica. Prema podacima iz "Pomorskog godišnjaka"
za 1937. godinu, Šilo je imalo 9 brodova s 119 brutto
tona i 15 članova posade. |
Iako bez hotelskih
usluga, Šilo raspolaže dovoljnim kapacitetima u privatnome
smještaju te Auto-kampom "Šilo", dok se autohtona,
nacionalna i internacionalna jela i pića mogu konzumirati
u nekoliko ugostiteljskih objekata. Šilo slavi svoj
dan 16. kolovoza na blagdan svetog Roka, što je nastavak
tradicije započete sredinom 19. stoljeća, kad je našim
krajevima harala kuga. I Šilari su se, kao i mnogi drugi,
zavjetovali svetome Roku da ih poštedi kuge, pa odatle
zavjetne rokovske procesije od Polja prema crkvi svetog
Nikole u Šilu. |
 |
Geografskim
položajem identično je Šilu, iako je postankom znatno
starije.
Mjestom dominira crkvica sv. Klementa biskupa, jedina
crkva u Krčkoj biskupiji posvećena ovome svecu, po kojem
je-uostalom-Klimno i dobilo ime. Oltarna pala s prikazima
života svetaca, zaštićeni je spomenik kulture. Klimno
je od sredine 19. stoljeća postalo i ostalo brodograditeljska
"baza"; brodogradilište koje je u drugoj polovici
19. stoljeća otvorio Svetozar Jurić, jedno je od najstarijih
brodogradilišta na otoku Krku.
|
|
Tradiciji brodograditeljstva
govori u prilog i činjenica da u ovom relativno malom
mjestu danas djeluju čak tri "škvera"-brodogradilišta. |
|
Iako
je pisana povijest Dobrinjštine počela u XII. Stoljeću,
naznake naseljenosti ovog dijela otoka Krka sežu u predromansko
i romansko doba. Tijekom deset stoljeća pisane povijesti
Dobrinj je u kontinuitetu administrativno, političko,
crkveno ali i kulturno središte Dobrinjštine. Dobrinj
se među domaćim pukom od davnine nazivao Gradom, najvjerojatnije
prema latinskoj riječi "castellum" što znači
"utvrđeni grad". Dobrinj se, međutim, bitno
razlikovao od ostalih šest frankopanskih kaštela - jedini
nije bio opasan zaštitnim gradskim zidovima, zbog čega
je u nekoliko navrata teško stradao od najezde gusara
i pljačkaša. Dobrinj i danas jednim dijelom dočarava ambijent
davnih dana; riznica glagoljskih rukopisa, bratovštinskih
i notarskih knjiga, posvuda na kamenu uklesana glagoljska
slova te dijelovi liturgije na staroslavenskom jeziku,
što župu Dobrinj svrstava među rijetke župe koje su sačuvale
autohtonost staroslavenskog bogoslužja. Čokavica, jezična
posebnost ovoga kraja, očuvana u izvornim oblicima, predstavlja
jedan od najkonzervativnijih hrvatskih govornih tipova,
tzv. "dobrinjski govorni tip". |
|
U Dobrinju je 1841. godine otvorena prva obrazovna
ustanova na Dobrinjštini; otvorio ju je domaći svećenik
Anton Kirinčić u svojoj kući te je škola isprva bla
privatna ali je nakon godine dobila javni karakter.
Sakralna baština Dobrinjštine sačuvana je u sakralnoj
muzejskoj zbirci dok se život i narodne običaje otoka
Krka može upoznati u Etnografskoj zbirci otoka Krka,
smještenoj u središtu mjesta. Dobrinj je posljednjih
godina okupljalište mnogih umjetnika svjetskog ugleda
zahvaljujući ljetnim izložbenim postavima u galerijama
"Infeld" i "Hilger" te crkvi-galeriji
svetog Antona.
|
|
Atraktivna turistička
destinacija Dobrinjštine iz više razloga: izabiru je oni
koji traže odmor "daleko od buke i vreve" a
geografski je smještena tako da je u neposrednoj blizini
kupališta u Melinama, poznatog po blatu čija je ljekovitost
više puta stručno i praktično potvrđena.
Tek par kilometara od Čižića udaljene su Rudine, mjesto
poznato po tzv. Vitezićevoj spilji "Biserujki". |
Jedno od starijih
naselja Dobrinjštine (spominje se u 14. stoljeću) smješteno
je ispod brežuljka "Sveti Petor" (Petar),
gdje se nalazi istoimena crkvica. Put do crkvice svetog
Petra, "Aleja glagoljaša", kulturna je posebnost,
gotovo raritet u primorskim mjestima.
|
|
Selo smješteno
na istočnom dijelu najvećeg sjevernojadranskog otoka
a sudeći prema starom, izvorno hrvatskom toponimu, spada
u starija dobrinjska naselja.
U širim je krugovima poznatije kao rodno selo prvog
otočnog akademika dr. Ivana Črnčića, svećenika, prosvjetitelja,
filologa, slavista, povjesničara, ključne osobe u pronalaženju
i iščitavanju dva važna srednjovjekovna dokaza hrvatske
pismenosti, Bašćanske ploče i Listine slavnog Dragoslava.
Polje se nalazi u neposrednoj blizini atraktivnog ljetovališta
Šila, te se posljednjih godina afirmira među turistima
koji traže tzv. "ladanjski turizam".
|
|
Također jedno
od postankom starijih dobrinjskih naselja. Spominej
se u glagoljskoj ispravi kneza Ivana Frankopana pred
kraj 15. stoljeća.
Dvadesetih godina 20. stoljeća u Rasopasnu je neko vrijeme
djelovala pučka (osnovna) škola. Nedaleko Rasopasna
nalazi se selo Sveti Ivan, koje je ime dobilo po svom
patronu, Ivanu Krstitelju.
|
|
|
|
|
|
